Leptirići u stomaku, sretna lica na fotografijama, bijela haljina i salve cvijeća, prva
trudnoća praćena aplikacijama i slikama stomaka, bebini prvi dani i umorni, ali zadovoljni roditelji u novoj avanturi. Nakon toga sve ubrzava – nižu se rođendani,
jedan veći od drugog, prvi vrtićki dani, maškare, ljetovanja. Prve školske knjige,
simpatije i vrijeme provedeno zajedno koje se ne mjeri više samo u minutama, kasno
u noć.

Mnogima je upravo ovo idealan sažetak njihove životne priče, ponekad polagana
šetnja, češće kaotična trka prema mirovini u kojoj se šetamo jedno kraj drugoga
nakon dobrog dijela života provedenog zajedno.
Ali što kada nije tako?
Što ako na pola puta shvatimo da – to nije to?
Kako uopće, izmedju prljavih pelena, temperatura, premašenih poslovnih rokova i
plaća koje nikad nisu dovoljne, znati da je stvarno vrijeme da zatvorimo ovo
poglavlje? Kako znati da nije samo loša faza nego je zaista gotovo?

Zna Tijana Debelić koju smo dovukle pred mikrofon. Ova psihologica iz Rijeke sjela je s nama i potegnula temu rastanaka i prekida. Nadamo se da ćete uživati u ovom našem prvom ugošćavanju, kao što smo i mi uživale.

Bez obziran na tehničke smetnje.

Jer izgleda da ništa nije sigurno osim smrti i poreza. I tehničkih poteškoća, izgleda.