Ovo je epizoda o temi o kojoj se nikad ne priča. I jedinoj temi o kojoj bismo zapravo svi trebali razgovarati. Ne brinite, ne ulazimo u horor žanr. Ovo je samo Samo bez panike specijal o svemu što se događa nakon – smrti. Ali onako kako mi to znamo: iskreno, duhovito, bez misteriozne glazbe i bez ikakvog mračnjaštva. Samo život, skroz do kraja.

Krećemo od toga kako smo uopće došle do teme: jednostavno smo skužile da pričamo o svemu, od PMS-a do anksioznosti, ali o smrti – nula. A to je, koliko god neugodno bilo, jedina stvar koja nas sve čeka. Maja dijeli svoja iskustva sa smrću u obitelji, naglom i iznenadnom, kao i očekivanom, kao posljedice bolesti. Margarita donosi svoj dalmatinski moment: činjenicu da se na otoku o smrti priča normalno, uz kavu, kao o vremenskoj prognozi.

Kako to izgleda u obiteljima u kojima se to ne sakriva – smrt je tu, pa što sad.

No što je epizoda o smrti, bez glavnih dodataka? Pričamo o kaosu koji sa sobom donose oporuke, zamlje koje se nasljeđuju, gruntovnice i svemu onome što razvali idilične obiteljske odnose brže nego božićni ručak koji nije završio na vrijeme.

Razgovaramo o mentalitetima – kako se u Dalmaciji o zemlji priča od rođenja, ali ništa ne potpisuje do prve svađe, dok se u Zagrebu o svemu šuti… sve dok se poslije sprovoda ne otvori katastar. Postavljamo si pitanja koja svi izbjegavamo: znamo li što naši roditelji žele? Znaju li oni što mi želimo? Kako otvoriti tu temu bez da zvučimo kao da tipkamo oporuku u pozadini?

Znamo li mi uopće što želimo na svom vlastitom sprovodu i postoji li način da se o toj temi priča bez osjećaja prizivanja loše sreće. I kako je moguće da nismo preznovjerni OSIM kad je ovo u pitanju?!

Na kraju, stavljamo sve u širi kontekst: smrt kao živa tema. Možda je krajnje vrijeme da prestanemo bježati od razgovora koji nam zapravo mogu olakšati život. Dajemo i par praktičnih “life tipova”: natjerajte sve oko sebe da si plaćaju posmrtnu pripomoć, razgovarajte s roditeljima o njihovim željama, napišite oporuku dok ste dobre volje i saznajte koliko košta grobno mjesto.

Ovo nije epizoda o kraju — ovo je epizoda o tome kako živjeti malo mirnije, kad se prestanemo praviti da neka pitanja ne postoje.

Samo bez panike — i bez plastičnog cvijeća, molim vas!