Svi mi želimo sve najbolje vlastitoj djeci. Želimo da budu sretna, uspješna, da imaju dobre prijatelje i kvalitetne partnere. Da nikada nisu razočarani i tužni i da u svemu što pokušaju – budu dobri (ne nužno najbolji, ali ono…). Ali život nije duge i jednorozi i toga smo svjesni. I dok ih pokušavamo ‘ublažiti pad’, shvaćamo da će nekada oni sami biti krivi za to i mi se moramo na to naviknuti! Danas razgovaramo otvoreno o našim strepnjama, sumnjama, razočaranjima i frustracijama kada naša djeca nisu onakva kakva smo mi mislili da će biti.
Pišite nam! Snimite nam govornu poruku! Tu smo! 🙂
—
