Ako vam se čini da samo vozite, ponavljate “jesi učila?!” i idete spavati prije vlastite djece – niste sami.
Postoji taj trenutak u životu roditelja kad shvatiš da više nisi mama nego logistički centar s vozačkom dozvolom. Mi smo, srećom, evo u toj kategoriji. Baš sada.
U ovoj epizodi Samo bez panike pričamo o životu s tinejdžerima, o fazi u kojoj voziš više nego taksisti, spavaš manje nego studenti pred ispit i vodiš iste razgovore o školi… svaki. dan.
Al’ svaki!
Dotaknule smo se svega što nas trenutno definira. Dječji hobiji koji su postali naš drugi honorarni posao (za koji nismo plaćeni, već ih mi i plaćamo). Sati i sati provedenih u autu (bez da itko kaže hvala). Škola kao vječni izvor frustracije (za sve uključene). A tu su i sve kasniji odlasci na spavanje (njihovi) i rano ustajanje (naše, naravno).
Ali nije sve crno!
Pričamo i o onim momentima kad nas ta ista djeca iznenade. Kad razgovori postanu stvarni, zanimljivi, pa čak i zabavni. Kad vidiš osobu koja nastaje ispred tebe, iako je upravo prije toga ostavila prljav tanjur na radnom stolu punom knjiga.
Naravno, sve to uz obilnu dozu crnog humora. Jer bez njega bi ovo bio true crime podcast.
Ako imate tinejdžere – ovo je vaša grupa podrške.
Ako nemate – poslušajte da znate što vas čeka.
Pritisnite play. Ionako ne znate što biste sa sobom dok čekate ispred dvorane/treninga/škole. Znamo da ste tamo.
